Mladi u agraru: Sa fakultetskom diplomom nastavlja porodičnu tradiciju

Svako ko želi ozbiljno da se posveti poljoprivredi, može da živi od tog posla. Ne razumem zbog čega mladi ljudi napuštaju selo i odlaze u veća mesta da žive kao podstanari, radeći za druge umesto za sebe- kaže Aleksa Jevgenijević (22) iz Belasice, sela poznatog po proizvodnji paprike i jagoda u zaštićenom prostoru.

Aleksina porodica se oduvek bavi poljoprivredom, a da se i samostalno oproba u ovom poslu odlučio je pre pet godina. U međuvremenu je završio i Poljoprivredni fakultet.

Nikada nisam ni razmišljao da napustim selo, znao sam oduvek da želim da se bavim poljoprivredom, a kako bi usavršio svoju proizvodnju, završio sam i Poljoprivredni fakultet. Volim i znam da radim sve poljoprivredne poslove i ništa mi nije teško. Naprotiv. Verujte, i kada odem na godišnji odmor, već posle nekoliko dana poželim da se vratim, nedostaje mi moje selo- kaže Aleksa.

Kao mladi poljoprivrednik, uz podršku države i lokalne zajednice, uspeo je da obezbedi potrebne poljoprivredne mašine i sistem za navodnjavanje. Trenutno ima hektar jagoda, oko tri hektara pod trešnjama, te papriku pod plastenicima na 20 ari.

Sve se stiže uz dobru organizaciju. Pomažu svi, roditelji, baba i deda, sestra, devojka. Radnike angažujemo samo kada je vreme berbe, to ne bismo mogli sami.

Aleksa kaže da su pored raznih bolesti koje mogu da „napadnu“ voće i povrće, najveći neprijatelj ovom poslu vremenski uslovi:

-Ove godine mi je oluja odnela deo plastenika, to ne možete da predvidite. Ono što možete i morate je da svakodnevno „motrite“ na plastenike, da proverite da li je poliveno, da li zasade slučajno nije napala neka bolest, jer ako ne uočite to na vreme, bolest zahvata brzo, u dva, tri dana.

Za sada, ovaj mladi poljoprivrednik ono što proizvede prodaje na zelenoj i kvantaškoj pijaci, te pojedinim marketima. Plan mu je da u narednom periodu krene sa preradom voća i povrća.

-Do sledeće sezone trudiću se da dodatno usavršim proizvodnju, pa onda da krenemo i sa preradom voća i povrća. Za početak bi to bila zimnica, pre svega ajvar. Mislim da je to najbolje rešenje kada imate svoj proizvod, da sve radite sami, od semena do finalnog proizvoda. Pravićemo domaći ajvar, po receptu naših baka. To je nešto što se danas traži, sve više ljudi radije kupuje domaće nego ono što se industrijski proizvede.

Aleksa kaže da ne razume zbog čega mladi ljudi, čak i kada imaju sve uslove za život na selu, ipak odlaze u grad:

-Imaju svoju kuću, imanje, a odu u grad da budu podstanari, da rade za druge. Da ne govorim o tome da je ovo mirna sredina, da je vazduh čist. Međusobno se svi poznajemo, za razliku od gradova, posebno onih većih, gde prve komšije ni dobar dan ne kažu jedni drugima. Selo ima puno prednosti i nikada nisam ni razmišljao da odem odavde. A što se posla tiče, ima ga za one koji hoće da rade- poručuje Aleksa.

D.P.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *