Feministkinja i aktivistkinja Nađa Duhaček: Sistemsko pogoršanje prava žena

Saradnica kruševačkog Alternativnog centra za devojke, Nađa Duhaček, govoreći o značaju Međunarodnog dana žena, kako bi ga zaista trebalo obeležiti, te o tome kakav je položaj žena danas u Srbiji, za naš portal kaže da, nažalost, svedočimo sistemskom pogoršanju.

U današnjem  društvu, iako se mi organizujemo i radimo mnogo, nažalost svedočimo sistemskom pogoršanju. Jedino što vidimo danas je šminkanje te priče. Drugi najveći problem je što se 8. mart vezuje uz cveće i parfeme, a prvi problem je to što, umesto da se primenjuje Zakon o rodnoj ravnopravnosti, svedočimo tome da će možda neke važne odredbe, pod uticajem crkve i Srpske akademije nauka i umetnosti, da se ukidaju, iako primena nije ni počela – kaže za naš portal aktivistkinja i feministkinja Nađa Duhaček, koja je magistrirala Ženske i rodne studije na Univerzitetu u Granadi.

Ona dodaje da se o nasilju koje žene trpe na porođaju, govori javno, ali da nema sistemske reakcije. Takođe, žene prijavljuju nasilje, ali nema sistemske zaštite, ženama su i dalje plate niže, lako ostajemo bez posla zbog trudnoće ili zbog bolesti nekoga u porodici.

Žene popunjavaju društvene rupe, jer institucije, koje bi trebalo da budu podrška, ne rade svoj posao. Osim što se radujem kada upoznajem mlade žene koje govore da su nezadovoljne i spremne na pobunu, ne vidim sistemski nešto da mogu da kažem da je to dobar korak – ističe Nađa Duhaček.

Odgovarajući na pitanje o značaju Međunarodnog dana žena i načinu na koji bi on trebalo da bude obeleže, ona podseća da su najvažnija radna prava žena, jer je to ono što je okupilo žene u Njujorku u drugoj polovini 19. veka, te su zbog toga Klara Cetkin i druge žene insistirale da to bude taj datum. Pitanje je, naravno, koje je stvarno stanje radnih prava danas.

Od tada je prošlo nešto više od sto godina. Ne radi se o dugačkoj istoriji organizovanja žena oko tema koje nas povezuju. Ovaj datum koristimo da progovorimo i o nasilju i mnogim drugim temama koje su važne. To su teme o tome šta nam se dešava na radnom mestu, ako ga imamo, šta je sa ženama koje po ceo dan rade kod kuće u četiri zida, šta sa tim nevidljivim, neplaćenim radom koji drži celo društvo na nogama: čišćenje, kuvanje, briga o pordici – pita ona.

Zaključuje da žene popunjavaju društvene rupe, jer institucije koje bi trebalo da budu podrška ne rade svoj posao.

Inače, naša sagovornica sa još nekoliko aktivistkinja, predstavnica kruševačkih organizacija koje se bave pravima žena, danas učestvuje na osmomartovskom protestnom maršu „Uvek na prvoj liniji“, koji se održava u Beogradu, a posvećen je borbi za radna prava žena i platu za život.

J.B.

1 Comment

  1. TAKO GOVORI PRAVA FEMINISTKINJA I AKTIVISTKINJE. BRAVO ZA NADJU!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *