Svedoci smo da troškovi života u Srbiji vrtoglavo rastu, poskupljenja su gotovo svakodnevna, a rast plata ne prati te skokove. Pitali smo sugrađane/ke kako se snalaze u ovim izazovnim vremena i šta je to što im najviše prazni novčanik.
Odgovor da ga jedan bolji ručak košta kao rata kredita, koji je u konretnom slučaju sugrađanin podigao kako bi kupio novu spavaću sobu, možda je jedna od boljih ilustracija koliko je hrana u Srbiji skupa:
-Meni je rata kredita 5.000 dinara, a toliko mi treba za jedan bolji nedeljni ručak za moju četvoročlanu porodicu. Kad kažem bolji, podrazumeva se predjelo, glavno jelo, desert, piće. Ako je ručak „običan“ ali sam mesom i domaćom supom, jer to moja deca vole, onda mi treba najmanje 2.500 dinara. Ako tome dodamo doručak i večeru, onda moja plata nije dovoljna samo za hranu. A gde su ostali troškovi- pita se sugrađanin Slobodan M.
Da najmanje jedna i po plata iz kuće „ode na frižider“ kaže i sugrađanka Irena M. (38):
-Od svih troškova, najviše novca nam ode na hranu. Mi smo četvoročlana porodica, deca su prilično izbirljiva, pa mi ne uspeva da uštedim tako što ću spremiti ručak za tri dana sa pola kilograma mesa. Da bi mogli kvalitetno da se hranimo, štedimo onde gde može, deca nasleđuju garderobu, suprug i ja se oblačimo u prodavnicama polovne robe.
Da joj je pored cigareta hrana najveća stavka u budžetu, kaže Marija:
-Suprug i ja smo pušači i dosta novca nam ide na cigarete, ali nam ipak najviše ide na hranu. Da napunite frižider za tri, četiri dana, treba vam najmanje pet hiljada dinara, a tu ne računam sveže meso. Još ako se kupuje brza hrana, što smo suprug i ja povremeno činimo jer radimo teške poslove i ne stižemo uvek da spremimo ručak, onda se zaista može reći da sve što zaradimo ode na cigarete, hranu i komunalije. O odlasku na more ili u banju, uopšte i ne razmišljamo, odnosno, razmišljamo ali nismo u mogućnosti da idemo.
Sugrađanin Dušan N. kaže da na hrani ne štedi, ali da to povlači mnoga druga odricanja:
-Važno mi je kako se hranim, kad kažem da se kvalitetno hranim ne mislim na kavijar i tome slično, već da kupujem voće, povrće, junetinu, crni hleb, ribu… Da bi to mogao sebi da priuštim, odričem se gotovo svega ostalog, tako da meni moja plata kompletno ode na hranu i komunalije.
Penzioner Petar R. takođe najviše novca iz kućnog budžeta izdvaja za hranu:
-Gotovo cela penzija mi ode na hranu i dažbine, s tim da su moja primanja mala pa se i ne hranim bog zna kako dobro. Da bi imao dovoljno, skuvam ručam koji jedem tri dana, za doručak to bude neka jeftina varijanta poput palente, a ne večeram uopšte. I taman mi stigne da mogu da platim i dažbine i da kupim neke lekove, pošto ne idu svi na recept.
J. P.