O obnovi Lazarevog grada (sredjevekovnog grada u Kruševcu), za Odjek piše Nenad Krstić, menadžer projekta „Rekonstrukcija srednjevekovnog grada u Kruševcu’’, koje partnerski sprovode Grad Kruševac, Udruženje „Evrokontakt”, Agencija za regionalni razvoj Rasinskog okruga, uz finansijsku podršku Evropske unije.

„Obnova srednjovekovnog grada u Kruševcu je tema koja je decenijama prisutna u lokalnoj javnosti. Kruševac je bio prva stalna srpska prestonica, i to u veoma burnom vremenu, kada je Osmansko carstvo krenulo da se širi po Evropi sa namerom da tu i ostane. Posle raspada srpskog carstva koje je osnovao car Dušan Silni osnivač grada, knez Lazar Hrebeljanović, nametnuo se kao jedan od najmoćnijih oblasnih vladara, čija je borba protiv Osmanlija trajala sve do Kosovke bitke.
Najslavniji period srpske istorije se vezuje za to vreme, kada je Srbija stala osvajačima na put i usporila njihovo napredovanje ka srcu Evrope za bar nekoliko decenija. U našem nasleđu Kosovska bitka je ostavila snažan simbolički i mitološki značaj kao simbol žrtve, časti i otpora nadmoćnijem neprijatelju. Izbor između carstva zemaljskog i carstva nebeskog, sa kojim se suočio knez Lazar, ostao je duboko u srži srpskog identiteta i narodne tradicije.
Obnova Kruševca ima veoma veliki značaj ne samo za Kruševljane, već i za celokupni srpski narod. Krenula je u veliko ideološko nevreme, šezdesetih godina prošlog veka, kada je posle višegodišnjih istraživanja formiran Arheološki park koji imamo danas prilike da vidimo. Posle proslave šest vekova Kruševca (1971), koja je u tadašnjem okruženju okarakterisana kao nacionalistička, nije se daleko odmaklo i uz sporadična istraživanja i manje intervencije, uglavnom se nije napravio neki značajniji pomak u obnovi srednjovekovnog grada.
Razvojem novih tehnologija i obnovom nekoliko srednjovekovnih gradova u okruženju (Golubac, Stari Ram, Pirot itd.) u lokalnoj javnosti se postavilo pitanje da li je i u kojoj meri moguće obnoviti Lazarev grad u Kruševcu. Nedostatak dokumentacije i validnih dokaza o tome kako je naš grad izgledao u vreme kneza Lazara nameće pitanje mere delimične rekonstrukcije koja bi možda bila urađena. Koja je optimalna mera između autentičnosti i potrebe za kvalitetnijom prezentacijom ostataka grada, u kontekstu unapređenja kulturne i turističke ponude Kruševca, ostaje da se vidi.
Projekat koji smo ambiciozno nazvali ‘’Rekonstrukcija srednjevekovnog grada u Kruševcu’’ ima za cilj da pokrene stvar sa mrtve tačke i da krene da se izrađuje dokumentacija koja je neophodna za bilo kakvu intervenciju u budućnosti. Treba imati u vidu da je područje Lazarevog grada proglašeno za nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja, nadležnost nad njegovim izgledom i sadržajem nema Grad Kruševac već Republički zavod za zaštitu spomeniak kulture u Beogradu.
Zavod je u okviru projekta sproveo dodatna arheološka istraživanja na terenu i izradio Studiju zaštite i Idejno rešenje obnove Lazarevog grada koji su lokalnoj javnosti predstavljeni 28. januara u Gradskoj kući u Kruševcu. Ključni dokument treba da bude Idejni projekat rekonstrukcije koji se naslanja na Idejno rešenje. I tu se projekat završava.
Šta će dalje da se dešava, postavlja se pitanje. Mnogo posla je potrebno uraditi da bi se pokrenula rekonstrukcija i sutradan postavio prvi kamen na postojeće. Izrada urbanističkih planova, rešavanje problema na terenu (nelegalna gradnja, neodgovarajuća infrastruktura na području Lazarevog grada…), neophodna eksproprijacija, izrada validne građevinske i projektne dokumentacije, sve su to potezi koje je potrebno uraditi da bi se konkurisalo bilo gde za finansijsku podršku za naredne aktivnosti i za samu rekonstrukciju.
Za uspeh celog ovog procesa veoma je važno da projekat bude prihvaćen u lokalnoj zajednici, da se izbegne nepotrebna politizacija i postavljanje prepreka na tom putu. Boca je otvorena i dobri duh je izašao iz nje. Javnost se zainteresovala, možda je nemoguće postalo moguće i sada ne sme da se stane. Pitanje je koliko bi vremena proteklo dok se tema rekonstrukcije Lazarevog grada ne bi ponovo pokrenula. Verovatno bi i tada naišli na slične prepreke i probleme sa kojima smo se suočavali do sada. Idemo dalje. Nadam se.”







