Dunja, kruševačka umetnica i naučnica

Posebna po znanju i umeću, svestranosti, ali i radosti, Kruševljanka Dunja Popović neumorno stvara. Gimnaziju u rodnom gradu završila je za svega tri godine, zatim Fizički fakultet u Beogradu, da bi kasnije doktorirala u Nemačkoj. Govori šest jezika, autorka je mnogih naučnih radova i nekoliko knjiga, a svoje slobodno vreme posvećuje popularizaciji nauke. Trenutno radi kao profesorka fizike u Kruševačkoj gimnaziji.

I nauka i umetnost podrazumevaju kako duboku fascinaciju svetom oko nas, tako i kreativno učešće u izgradnji najkvalitetnije moguće ljudske slike o tom svetu. Meni su i nauka i umetnost bliski od detinjstva, nauka mojim slobodnim izborom, a umetnost iz porodice. Kreativno stvaralaštvo sam uvek osećala kao suštinsku potrebu i trudila se da se ono pretvori u neumoran celoživotni rad. Hvala Bogu što sam mogla u životu da dam svoje doprinose u obe oblasti- opisuje dr Dunja Popović svoju ljubav prema nauci i umetnosti.

Ova naučnica objašnjava zašto je nauka, kako kaže, kul:

Postoje ljudi kojima je istinski uzbudljivo i fascinantno to što postoje gravitacioni talasi, topološki izolatori ili Dirakova jednačina. Takvim ljudima je nauka kul i oni bi trebalo njome da se na neki način bave. Ostalim ljudima može u najbolju ruku da se objasni zašto je nauka korisna, ne bi li se obezbedilo da oni sutradan poštuju naučnu zajednicu, razumeju kako ona funkcioniše i podržavaju njeno finansiranje. Razlikom između ovih argumenata bavi se moja prva naučno-popularna knjiga ,,Zašto je nauka kul?”

Opisujući kako izgleda jedan njen dan, Daunja kaže da njeno jutro počinje radosno, u 4 i 50.

Trudim se da svakog dana učestvujem u svim Bogosluženjima u crkvi Sv. Đorđa. Svakog radnog dana imam nastavu i dosta vremena koje upotrebim pripremajući se za nastavu i obavljajući druge školske obaveze. Stvaralaštvu, popularizaciji nauke i pisanju stručnih članaka (sada uglavnom o nastavi) mogu da posvetim subote i godišnji odmor i izuzetno neko vreme tokom radne nedelje. Večeri i nedelju provodim hraneći dušu: čitam Sveto Pismo, Svete Oce i druge duhovne knjige, gledam Vrlinoslov. Nedelja je dan odmora, koji rado provodim s drugim ljudima. Otac i sestra su jedini drugi dragi ljudi s kojima skoro svakodnevno popijem kafu.

Iako je mogla da ostane u inostranstvu, Dunja je izabrala rodni Kruševac ali je, kako kaže, zadovoljna svime što ima:

Nauka je moja velika ljubav i moje životno opredeljenje. Srećna sam što sam kroz naučno angažovanje imala prilike da radim s vrhunskim naučnicima. Usavršavanje je dolazilo samo po sebi, bez naročitog planiranja, kao prirodan tok na izabranom putu. Ono je potrebno u svakom životnom opredeljenju. Od svojih 20+ godina staža, 13 sam stekla u inostranstvu (Švajcarska, Nemačka, Holandija i Švedska) i skoro devet u Srbiji (Rasinski okrug, Kruševac, Beograd). Promenila sam puno radnih mesta, ali retko sam osećala da imam više od jedne otvorene opcije (koja mi odgovara) u datom trenutku. Ja sam uradila i danas radim jedino što je smisleno u bilo kojoj prilici – zadovoljna sam time što imam i sagledavam najpozitivnije u svakoj situaciji.

Autorka je i drame ,,Rat struja”:

Ideja je došla kada sam u Teslinom muzeju u Beogradu videla kratak filmski prikaz o Ratu struja. To je bilo 2015. ili 2016. godine. Ubrzo sam napisala kratak dramski tekst, a zatim počela da radim na ozbiljnoj drami. Istraživala sam godinama, a dramu napisala potom za relativno kratko vreme. Prvo izdanje je objavljeno 2023, a drugo 2024. godine.

Inspiracija dolazi spontano, ali kako kaže, rad se uvek podrazumeva:

 Inspiracija dolazi kroz rad, susrete s kulturom i ljudima, interakciju s mladima… Nikad ne znam odakle će inspiracija doći! Uzbudljivo je i potpuno nepredvidivo. Kada sam radila kao naučnik imala sam ideje u vezi sa pojavama koje su mi ranije bile nepoznate. Doživljavala sam to kao božije nadahnuće. A elan za rad se ne dovodi u pitanje, rad se uvek podrazumeva.

Naša sagovornica važi i za neobičnu profesorku, koja svoje đake uči da vole fiziku:

–  Ja volim fiziku, to je pre svega istina. A onda postoji pozitivna povratna sprega, koju takođe pominjem na času – kada nešto volim, to rado radim, što dovodi do toga da to znam, a onda imam osnov da to još više zavolim. Treba iskoristiti pozitivnu povratnu spregu! Čast i odgovornost je činjenica da sam zaposlena kao profesor u Gimnaziji u Kruševcu.

Učenicima, kako kaže, dužna je da pruži ono najbolje:

Cilj je svakako da učenike osposobim za apstraktno i kritičko razmišljanje i elementarno uvedem u naučni metod, ali se trudim i na drugim poljima. Posle roditelja, nastavnik je važan primer učenicima i značajno je da oni vide odnos nastavnika prema poslu, prema drugim ljudima, prema sebi i prema Bogu. Mi ne znamo šta će naši učenici postati kada odrastu, ali znamo da smo mi dužni da im pružimo najbolje. To je jedna divna profesija, koja se u današnje vreme obavlja u nepovoljnom društvenom kontekstu. Osim fizike, ja volim i svoje učenike, pa mi je izuzetno zadovoljstvo da im nešto pružim.

Dunja se priseća svojih najvećih uspeha i trenutaka kada je bila najsrećnija:

Profesionalno bih kao značajne trenutke izdvojila: 1995. godinu, kada sam završila Gimnaziju za tri godine i upisala Fizički fakultet, 2005. godinu kada sam u Nemačkoj doktorirala i dobila Gete diplomu, 2010. godinu, kada sam nagrađena kao mladi istraživač u Švedskoj i 2024. godinu, kada sam dobila Teslinu medalju za ,,Rat struja”. Kao neko ko se stara i o naučnom podmlatku, rado se sećam godine 2016/2017, kada je učenik Gimnazije iz Trstenika, Petar Petrašinović, kome sam tada bila mentor, osvojio prvo mesto na dopisnom takmičenju Turnira mladih fizičara, ispred svih takmičara Matematičke gimnazije. Danas je on rukovodilac Turnira u Srbiji. To me neizmerno raduje.

Ponosna je i na svoje ostale učenike:

Rado se sećam i svih mojih takmičara iz Gimnazije u Kruševcu, od kojih su mnogi dobili Vidovdanske nagrade, onih mojih učenika iz Gimnazije u Kruševcu koji su se opredelili za studije fizike ili srodnih disciplina, kao i svih učenika koji su učestvovali u mojim programima ili nastavnim aktivnostima popularizacije nauke.

Za kraj, otrkiva koja je njena najveća životna radost.

Ipak sam najponosnija na činjenicu da sam se svojim izborom kao odrasla osoba krstila u pravoslavnu hrišćanku. To se dogodilo kada sam počela da radim kao postdiplomac u Švajcarskoj, 2001. godine. Sigurna sam da mi je na duge staze ovaj životni izbor doneo najviše radosti, koju želim i svakom drugom čoveku – kazala je dr Dunja Popović, otkrivši nam i to da trenutno radi na novoj knjizi.

Luka Kijačić

Foto: privatna arhiva

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *