„Bakšiš nije grad u Turskoj“, natpis je koji se može videti na zidovima pojedinih kafića, kao simpatično podsećanje na mali ali značajan gest zahvalnosti. Konobari kažu da je tek uz bakšiš koji dobiju, njihov rad adekvatno plaćen, na šta vlasnici lokala verovatno i računaju kad im određuju visinu plate. Iako je tako, mišljenja građana su po pitanju bakšiša podeljena. Jedni ga rado ostavljaju, drugi smatraju da je to nepotrebno.
Dok se u nekim zemljama bakšiš podrazumeva, a u drugim je retkost ili se čak smatra uvredom, u Srbiji nema pravila. Stavovi su različiti, a konobari sa kojima smo razgovarali naveli su da to da li će neko ostaviti bakšiš, nikakve veze nema sa time da li ima više ili manje novca.
–Radila sam kao konobarica u kafiću nekoliko godina, uglavnom su to stalni gosti i moje iskustvo je da oni koji imaju manje para uvek ostave nešto, koliko bilo, dok oni sa dubljim džepom često to izbegavaju. Nije pravilo, ali je uglavnom tako- kazala je Milena .V. (29).
Prema njenim rečima, ima i onih koji čekaju kusur i onda kada je reč o količini novca za koju ne može ni žvaka da se kupi:
– Verujte da ima ljudi koji cekaju 10 dinara kusur. Posao konobara nije nimalo lak, trčiš ceo dan gore-dole, susrećeš se i sa neljubaznim I bahatim gostima koji se izmišljaju, a uz sve to radiš za mali novac, pa ti taj bakšiš dobro dođe na kraju dana, motiviše te da radiš. Bilo bi lepo kada bi svi ostavljali onoliko koliko su u mogućnosti.
Milenin kolega radi u restoranu i kaže da je bakšiš mnogo bolji nego u kafićima.
–Radio sam nekada u kafiću, ostave gosti bakšiš. Uglavnom je nešto sitno, a i ne možete da očekujete ne znam kakav bakšiš ako neko popije kafu ili sok. U restoranima je drugačije, računi su veći, još kad ljudi dođu da na primer proslave rođenje deteta, raspoloženi su i srećni, pa i sa nama podele tu sreću tako što nas časte. Budu to ponekad baš lepe napojnice.
Dok su konobari saglasni da bakšiš treba ostaviti, mišljenje gostiju je podeljeno.
––Ostavljam i mislim da treba, jer se kod tog posla maltene podrazumeva da se ostavlja bakšiš, pa radnicima to bude bitan deo zarade. Pet do deset odsto od računa je valjda okej- misljenja je Igor P. (35).
Sličnog mišljenja je i sugrađanka Maja (27).
–Uglavnom ako je kafa 160, a ja imam novčanicu od 200, nikada ne uzimam kusur. S druge strane, nikad nisam ostavljala veliki bakšiš, jer nisam u mogućnosti i nemam toliko novca. Da imam, verovatno bih, ljudi rade za mali novac i sigurno im se isplati kad ih neko časti.
Bakšiš ostavlja i sugrađanin Milan (58):
-Obavezno ostavim bakšiš. Koliko bilo. Sramota me da ne ostavim. Ne uzimam ni kusur u prodavnici kada je neki baš mali iznos u pitanju. Doduše, nekad razmišljam da li bi mi ti isti trgovci ili konobari izašli u susret da mi na primer fali novac kad plaćam. Moguće da ne bi.
Dragan S. (48) kaže da bakšiš ostavi ponekad:
–Nemam neki stav o tome, ni da treba ni da ne treba. Uglavnom ostavim ako je kusur koji treba da mi vrate mali, sramota me da uzmem. Ako mi je račun na primer 300 dinara, dam 300, ne dodajem ništa na ime bakšiša. Šta znam, ne razmišljam o tome da li treba ili ne treba, nemam taj odnos o tome da konobari rade za malu platu, i mnogi drugi rade za minimalac pa im niko ne ostavlja bakšiš.
Sugrađanka Ana bakšiš, kako kaže, ostavlja u zavisnosti od situacije:
-Ako je konobar ljubazan, ostavim bakšiš, ali ako pola sata čekam na uslugu a onda moram tri puta da ga zovem da naplati, ne vidim nikakav razlog da ga još i nagradim. Ja bakšiš ostavljam i frizerki kad sam zadovoljna. Što da ne?
Bakšiš ostavlja i sugrađanka Ceca (42) ali, kako kaže, nerado.
–Ostavljam jer drugi ostavljaju, pa mi glupo da se izdvajam a i ima utisak da konobari to od mene očekuju. Kažu, ostaviš bakšiš kad si zadovoljan uslugom. Šta imam da budem posebno zadovoljna ili nezadovoljna kad mi neko donese kafu? Po tome bi trebalo da ostavljam bakšiš kad god sam zadovoljna i uslugom na šalteru, kod lekara, u banci, u autobusu…Otkud ta privilegija samo za konobare, ne znam…
Da ne ostavlja bakšiš nikada, kaže Milica Ć. (75):
-U jednom periodu života nisam imala para, dotle je to išlo da nemam dovoljno ujutru za hleb i mleko, a u prodavnici nema „daj koliko imaš“. Ako ne skupim koliko treba, ne pazarim. Možda je glupo što je to razlog da ne ostavljam bakšiš, ali ne ostavljam.
Bakšiš ne ostavlja ni Goran S. (52):
-U kafiće idem, u restoran ne znam kad sam poslednji put otišao. Bakšiš ne ostavljam, možda jedino ako je kusur 10, 20 dinara, to i nije bakšiš, bezveze mi da to čekam dok konobar pretura po novčaniku tražeći 10 dinara da mi vrati. Za mene je to posao kao i svaki drugi, radiš za platu. Često čujem da je to naporan posao. Ima mnogo težih poslova, pa ti ljudi ne dobijaju bakšiš. Nije mi žao novca, princip je u pitanju.
J.P.