Veliki Četvrtak je dan kada se sećamo ustanovljenja Tajne večere tj. Svete Evharistije (lomljenje hlebova), odnosno na „umovenije” (pranje) nogu, na oproštajnu besedu Isusa Hrista s učenicima — u Sionskoj gornici i na putu za Getsimanski vrt, na prvosvešteničke molitve Gospodove pred stradanja, i na predaju Bogočoveka na stradanje. Za današnji praznik vezuju se mnogi narodni običaji i verovanja, dok se u hramovima služi Liturgija Svetog Vasilija Velikog.
O tome kolika je važnost ovog praznika govori teolog Marko Pantić, profesor verske nastave:
– Četvrtak Strasne (Stradalne) sedmice, u svojoj službi seća se sveštenog omivanja nogu Apostola od strane Spasitelja, Tajne večere, odnosno ustanovljenja Svete tajne Evharistije, natprirodne molitve i predaje Gospoda Isusa Hrista u ruke grešnika. Oplakujući početak Gospodnjih stradanja, Crkva se u isto vreme mistično raduje povodom ustanovljenja Svete Evharistije – tajne Hristovog Tela i Krvi, tajne Svetog Pričešća. Od izrečenih reči: ,,Ovo činite u moj spomen…” (Lk 22,19; 1 Kor 11,24), pa do danas, Sveta Evharistija služi se na svim Pravoslavnim prestolima dokle Gospod ponovo ne dođe. U toku večere, Gospod je otkrio izdajstvo jednog od svojih učenika, a potom je sa svojim učenicima otišao u Getsimanski vrt, gde je svojom ličnom molitvom ukazao da je molitva za vreme nevolja, stradanja i iskušenja najveća snaga za podnošenje svih životnih poteškoća, pa i telesne smrti.
Teolog objašnjava i način na koji se obeležava ovaj praznik:
– Na Liturgiji Velikog četvrtka osvećuje se, po potrebi, Sveto miro u sabornim hramovima u sedištima autokefalnih crkava, čije je varenje počelo na Veliki ponedeljak. Na ovoj Liturgiji takođe se osvećuju i pripremaju pričasni darovi za bolesnike, koji se na časnim trpezama čuvaju preko cele godine. Umesto heruvimske pesme, pričasne i pesme “Da ispolnjatsja..” peva se deo molitve pred Pričešće: “Večeri tvojeja tajnija..” Uveče se drži veliko bdenije i čita se Dvanaest strasnih Jevanđelja, u kojima su opisana stradanja Gospodnja.
Čin omivanja nogu se i danas vrši u pojedinim hramovima, otkriva veroučitelj:
– Za uspomenu na omivanje nogu od strane Spasitelja, u sabornim hramovima pojedinih crkava i danas se vrši čin omivanja nogu posle odslužene arhijerejske Liturgije Sv. Vasilija Velikog, naročito u Jerusalimu. U Srpskoj Pravoslavnoj crkvi, ovaj čin se vršio već u prvoj polovini četrnaestog veka, kao što se vidi iz Tipika srpskog Arhiepiskopa Nikodima. U Karlovačkoj Mitropoliji obnovio ga je Mitropolit Pavle Nenadović.
naslovna foto: pixabay
L.K.